日本人が毎日つかっている文字には、かんじと、ひらがなと、かたかながあります。ローマ字もありますが、文の中ではあまりつかいません。かなは、ことばの音をあらわします。たとえば、「まど」の「ま」という音は、「まえ」の「ま」とおなじです。しかし、かんじは、かなとちがって、いみもあらわします。たとえば、「木」は「き」という音をもっていますが、「 」といういみもあります。「気」も「き」とよみますが、いみがちがいます。 Japanci svakodnevno koriste sledeća pisma: ideograme, hiraganu i katakanu.Postoji i latinično pismo, ali se ono u pisanju ne upotrebljava često.Kana pismom označava se glasovna vrednost reči.Na primer, glas „ma” u reči „mado” istovetan je glasu „ma” u reči „mae”.Ideogrami, međutim, za razliku od kana pisma, iskazuju i značenje.Na primer, ideogram 木 ima glasovnu vrednost „ki”, ali ima i značenje „drvo”.Ideogram 気 takođe se čita „ki”, ali mu se značenje razlikuje.
かんじは、中国で生まれた古い文字です。日本人は、1700年ぐらい前に、かんじを知りました。かんじを知る前に、日本には文字がありませんでした。日本人は、中国語のはつおんにちかいよみ方で、かんじをよみました。たとえば、「水」は「すい」とよみました。しかし、日本語にも、おなじいみをあらわす「みず」ということばがありました。今、「水」にはよみ方が二つあります。「すい」というよみ方は、音よみといって、「みず」というよみ方は、くんよみといいます。 Ideogrami su staro pismo koje je nastalo u Kini. Japanci su za njih saznali pre oko 1700 godina.Pre toga u Japanu pismo nije postojalo.Japanci su ideograme čitali približno onako kako se izgovaraju u kineskom jeziku.Na primer, ideogram 水 čitao se „sui”.Međutim, u japanskom jeziku postojala je reč „mizu” istog značenja.Danas se u japanskom jeziku ideogram 水 čita na dva načina.Za čitanje „sui” kažemo da je kinesko (on’jomi), dok čitanje „mizu”. nazivamo japanskim (kun’jomi).
日本人は、はじめ、かんじだけで文を書きました。しかし、このやり方は、あまりよくありませんでしたから、あとで、かなをつくって、つかいました。かたかなは、かんじのいちぶをとって、つくりました。 U početku su Japanci u pisanju koristili samo ideograme.To, međutim, nije baš valjalo, pa su kasnije stvorili i koristili kana pismo.Katakana je nastala od delova ideograma.
(れい)多一夕 知→チ 川→ツ 天→テ 八→ハ 万→マ 三→ミ 女→メ 良→ラひらがなは、かんじのぜんたいのかたちをかえて、つくりました。 Primer: 多→ta 知→ći 川→cu 天→te 八→ha 万→ma 三→mi 女→me 良→raHiragana je nastala promenom oblika celog ideograma.
かなが生まれてから、日本語の文は、あたらしい書き方になりました。そして、かんじは、ほんとうに日本語のいちぶになりました。 Nakon nastanka kana pisma, japanski tekstovi zapisivani su na nov način.A ideogrami su uistinu postali deo japanskog jezika.